Emotivna inteligencija i zajedničko učenje u tjelesnom odgoju
- Ainhoa Hernández Hidalgo
- 18. velj
- 3 min čitanja
Razvoj emocionalne inteligencije u osnovnom obrazovanju predstavlja ključno sredstvo za poticanje osnovnih vještina kod učenika. Integracija ove dimenzije s aktivnim metodologije kao što je kooperativno učenje, osobito u kontekstu
Obrazovanje može značajno promijeniti proces poučavanja i učenja.
Ovaj pristup temelji se na teorijskom pregledu koji se bavi temeljnim pojmovima emocionalne inteligencije, uključujući njezinu definiciju, teorije i istaknute modele. Naglašava ulogu emocija u učenju i naglašava pozitivan utjecaj razvoja kompetencija kao što su empatija, emocionalna regulacija, motivacija i međuljudske vještine. Osim toga, naglašava se važna uloga pedagoga - ne samo kao posrednika znanja, nego i kao aktivnih modela upravljanja emocijama za svoje učenike. Kooperativno učenje analizira se kao aktivna metodologija koja potiče timski rad, zajedničku odgovornost i interakciju studenata. Ovaj pristup, ukorijenjen u grupnoj dinamici, ne samo da poboljšava akademske rezultate, već i potiče suradnju, uzajamno poštovanje i razvoj ključnih društvenih vještina. Veza između emocionalne inteligencije i kooperativnog učenja otkriva snažnu sinergiju za stvaranje inkluzivnijih i učinkovitijih obrazovnih okruženja. Predložena obrazovna inicijativa usmjerena je na učenike drugog stupnja osnovnog obrazovanja i posebno je osmišljena kako bi se integrirala u razrede tjelesnog vaspitanja. Projekt pod nazivom "Igra i emocije" obuhvaća niz aktivnosti organiziranih u tjednim sesijama koje traju šest tjedana. Svaka sesija kombinuje nastavne kompetencije iz tjelesnog vaspitanja s dinamikom usmjerenom na emocionalno upravljanje i suradnju. Aktivnosti uključuju kooperativne igre, tehnike opuštanja i vježbe samorefleksije s ciljem poticanja kako intrapersonalnih tako i interpersonalnih vještina.
Primjeri aktivnosti
Aktivnost: Stvaranje osmijeha
Učenici formiraju krug i daju loptu jedni drugima. Kada učitelj kaže "stop" i najavi slovo, učenik koji drži loptu mora reći nešto što mu se sviđa o vršnjacu čije ime počinje tim slovom. Cilj je stvoriti osmijeh na licu te osobe. Aktivnost se nastavlja sve dok svi ne dođu na red s loptom i ne ispričaju nešto pozitivno o drugome u razredu.
Aktivnost: Iznutra prema van
Ova aktivnost je inspirirana konceptom povezivanja emocija s bojama: žuta Crvena za radost, crvena za bijes, crna za strah, plava za tugu, zelena za smirenost. Razred je podijeljen u pet grupa, svaka je dodijeljena jednoj emociji.
Svaka se grupa okreće po stanicama, gdje nalaze plakate s pitanjima poput:
- Kako se ova emocija izražava?
- Što vam ova emocija znači?
- Kada se ovako osjećate? Možete li dati neki primjer?
Učenici zajedno odgovaraju na pitanja i pomažu jedni drugima da razumiju emocije.
Svaka stanica također uključuje fizički izazov povezan s timskim radom, kao što je bacanje prstena na čunjev nakon odgovora na pitanja.
Rezultati i rezultati
Ovaj obrazovni model ima za cilj naučiti učenike da prepoznaju i upravljaju svojim emocijama, razvijaju vještine timskog rada i grade samopoštovanje. Osim toga, promoviše fizički aktivni i zdrav način života kroz zabavne igre. Prijedlozi za provedbu programa obuhvaćaju sve učesnike i prilagođeni su specifičnim potrebama studenata, osiguravajući njihovo sudjelovanje i sveobuhvatan razvoj.
Zaključak
Predstavljeni rad naglašava važnost integracije razvoja emocionalne inteligencije i kooperativnog učenja u učionice, osobito u području tjelesnog odgoja. Ovaj kombinirani pristup služi kao ključna pedagoška strategija za rješavanje trenutnih obrazovnih izazova. To ne samo da potiče emocionalnu dobrobit učenika, nego i jača njihovu sposobnost upravljanja emocijama, rada u timovima, rješavanja sukoba i razvijanja ključnih međuljudskih i intrapersonalnih vještina. Obrazovna inicijativa, strukturirana kroz dinamične aktivnosti poput igre i emocija, pokazuje kako aktivno učenje i igra mogu učinkovito promicati emocionalne kompetencije u ranom obrazovanju. Ovaj pristup usklađen je s ciljevima nastavnog programa i istodobno odgovara širim potrebama u vezi s cjelokupnim razvojem učenika, kao što su podsticanje empatije, samopoštovanja i vještina rješavanja problema. Osim toga, istraživanje naglašava nužnost osposobljavanja nastavnika za emocionalnu inteligenciju, jer učitelji igraju ključnu ulogu voditelja i uzora za svoje učenike. Uvođenje aktivnih metodologija koje prihvaćaju raznolikost i prilagođavaju se karakteristikama svake skupine jača ideju da obrazovanje mora dati prednost ljudima, a ne samo akademskom sadržaju. Zaključno, ovaj pristup nudi sveobuhvatnu viziju obrazovanja, naglašavajući ne samo akademska postignuća, nego i emocionalnu i društvenu pripremu učenika za uspješno suočavanje s budućim izazovima. Prihvatanje ove metodologije doprinosi razvoju otpornijih, suradničkih i emocionalno inteligentnih pojedinaca, sposobnih za izgradnju empatičnijeg i kohezivnijeg društva.


Komentari